Službeni blog Ekološke udruge
"Izvor"
SLUŽBENA STRANICA
Brojač posjeta
100072
Svjetski sat

Zabavno i ozbiljno
Divlji deponiji
Zašto je ilegalno odlagalište otpada opasno?

Zbrinjavanje otpada

Translator
Misao vodilja
"Šuma je savršena ekološka tvornica. Idealno stanište za brojni živi svijet i blagodat za čovjeka."

Blog - travanj 2009
srijeda, travanj 22, 2009
Poglavica Seattle okružen zemaljskim
stvorenjima s kojima je bio duhovno povezan
foto


PISMO INDIJANSKOG POGLAVICE SEATTLE PREDSJEDNIKU SAD-a FRANKLINU PIERCEU
Godine 1854. indijanski poglavica Seattle uputio je pismo američkom predsjedniku u Washington kada je ovaj izrazio želju da kupi velika područja indijanske zemlje i obećao rezervat indijanskom narodu. To pismo još i danas očarava dirljivom Ijepotom izraza, dubokim osjećajem za prirodu i čovjekov okoliš i, neumanjenom snagom, nakon više od sto pedeset godina, opominje i suvremenog čovjeka svojom suvremenom porukom.



fotoako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka.
    Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer ona je majka crvenog čovjeka. Mi smo dio te zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.
    Tako kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti lako, jer ta zemlja je sveta za nas.
    Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca.
    Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti vašu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.
    Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje u njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.
    Ne znam. Naš način je drukčiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije.
    Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. Ali možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očisćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.
    Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći okusiti vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.
    Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći.
Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi.
    Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.
    Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da će oni poštivati zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga.
    To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.
    Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome.
    Čak i bijeli čovjek čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke skupine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znam, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti - naš Bog je isti bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njenog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz, možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.
    Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterij za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je gušter? Otišao je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.



   Evo još nekih zanimljivosti u vezi ovog velikog poglavice.
Poglavica Seattle (ili Seath'tl) rođen je oko 1790. godine i bio je poglavica plemenâ na pacifičkoj obali. Kada su bijelci počeli dolaziti u ta područja, poglavica Seattle, kao mudar i iskusan ratnik, dočekao ih je s dobrodošlicom i živio u prijateljskim odnosima sa njima. 1853. godine nekoliko bjelačkih doseljenika odlučilo se nastaniti uz zaljev Elliott, dali su tom malom gradiću ime Seattle, njemu u čast. Čak su odlučili plaćati mu naknadu, kao zahvalu što su mogli njegovim imenom nazvati svoj gradić.
    Nije se želio boriti protiv bijelaca i pokušavao je naučiti bjelački način života. Isusovci su ga naučili katolicizmu i postao je praktični vjernik. Kada je 1866. umro, nije znao da će, tada jedan mali gradić koji nosi njegovo ime postati jedan od najvećih i najznačajnijih gradova na zapadnoj obali SAD-a.

Sahranjen je kao katolik



 Ovaj tekst je stavljen povodom Dana planete Zemlje koji se obilježava 22.travnja.

ekoizvor @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 15, 2009

foto    Dragi naši, sretan Vam Uskrs (s malim zakašnjenjem)! Nadam se da ste ga proveli u krugu obitelji i prijatelja ili u kojoj okolini se već najbolje osjećate. Pošto je vrijeme ovih par dana bilo prekrasno, nadamo se također da ste dio svog slobodnog vremena proveli u prirodi puneći baterije proljetnim suncem i okrepljujući osjetila bojama i miomirisima procvalog  cvijeća.

    Nas je ove godine posjetio Uskršnji Zeko (neki kažu da to nije zbog Uskrsa, nego zbog nadolazećih lokalnih izbora - ma ti zli jezici ). Zeko je svojim velikim ušima čuo da provodimo akciju „Zeleni val“ - informatičku edukaciju za starije građane, te da nam to ide od ruke i da su naši polaznici vrlo zadovoljni, ali da nam nedostatak opreme „malo“ otežava rad. Iz tog razloga je odlučio nagraditi naš rad sa 2 računala posredstvom Zajednice žena „Katarina Zrinski“, novogradiških humanitarki koje su se dokazale na djelu kroz nekoliko uspješnih akcija za prikupljanje pomoći onima kojima je najpotrebnija, a osnovana je na poticaj novogradiškog ogranka Hrvatske demokratske zajednice.

    Priču smo prilagodili proteklim blagdanima, no šalu na stranu-stvarno smo zahvalni na poklonjenim računalima, a i na faxu koji nam je darovala gospođa Biondić iz  Projektnog biroa ABP. Radi se o rabljenim uređajima, da ne bi slučajno pomislili da mi tu dobivamo neku „bijesnu“ opremu, koja su adekvatna za održavanje naše akcije informatizacije i to su prva dva računala u vlasništvu Ekološke udruge „Izvor“-do sada smo akciju provodili na računalima „Prevencije“, a ekološka predavanja po školama bivše Općine Nova Gradiška, koja su na stalnom dnevnom redu, sa posuđenim projektorom i laptopom u vlasništvu člana udruge. U međuvremenu smo načuli da se akcija slična ovoj našoj, izuzevši ekološki karakter, u Zagrebu više neće moći provoditi jer im za nastavak nedostaje 500 000 kn! Pošto smo je mi ovdje uspjeli provesti za čak 0.00 kn, izuzevši gorivo za automobil našeg glavnog predavača Vlade, stvarno nam nije jasno što se ondje događa. Iako je Zagreb milijunski grad bilo koji broj polaznika pomnožen s nula sredstava daje,  pogađate - nulu, pa nam stvarno ne ide u glavu kamo su oni spiskali taj silni novac. Treba u životu bit i domišljat. No ostavimo mi Zagrepčane da se „bakću“ sa svojim problemima, oni sigurno ne „razbijaju“ glave zbog nas

    Nama će ova donacija  definitivno olakšati rad pošto će sad predavanjima moći prisustvovati više ljudi, te će lista čekanja za tečaj biti manja. Upravo formiramo nove grupe za predavanja jer smo prošli tjedan završili s našim prvim đacima  Lijepo smo se družili s njima proteklih par tjedana, a da je i njima to bilo zadovoljstvo zaključujemo prema uvijek nasmijanim licima i poklončićima kojima su nas darovali pri završetku predavanja. Ovim putem ih puno pozdravljamo uz poruku da naučeno utvrde i usavrše vježbanjem, te da budu dobri ekolozi barem koliko su bili dobri učenici
ekoizvor @ 10:09 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, travanj 10, 2009

    Sadržaje pojmova "post" i "nemrs" dobro je iznovice pojasniti. Mnogi te dvije riječi smatraju istoznačnicama, sinonimima, premda nisu. Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu. Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali da to ne bude meso (a može biti masno). Uočiti treba ovo: u dva dana "strogog posta" (Čista srijeda i Veliki petak) nije samo post, nego, zajedno, i post i nemrs! Znači: vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok ("do sita"), jer je post i ne jede meso, jer je nemrs! - U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa. Više od toga nije zapovjeđeno, ali je vrijedno, i mnogi poste više i češće (na primjer na Badnjak, uoči Velike Gospe) i strože: "o kruhu i vodi".

    Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života: na Pepelnicu i na Veliki petak. Dobrovoljno ga mogu činiti i mlađi i stariji od ovih dobnih odrednica. Za nemrs (običnim petkom) crkveni zakonik je sažet i kratak: "Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života, osim ako je u petak svetkovina."

    Još nešto o svakom običnom petku. Za naša područja u petak je nemrs, to jest ne jede se meso. Ali, ako je netko u takvim okolnostima da mora jesti meso (npr. na terenu, u bolnici, u menzi i sl.) može jesti meso, a mjesto toga se u petak treba odreći nečega drugoga (pušenja, pića, zabave...) ili učiniti neko dobro djelo (obilnija molitva, čitanje Svetoga pisma, posjet bolesnika, darivanje potrebnih...) Očito je: Crkva od svih traži ono što svi uglavnom i mogu. Ne pretjeruje, ali nam ne priječi samoinicijativu, to jest učiniti i više no što se traži.

    Petak nije odabran slučajno. To je dan Kristove muke i smrti na križu. Svaki je petak "mali Veliki petak". Vjernik se kroz svoje odricanje sa zahvalnošću sjeća Kristova djela i na svoj skromni način uvećava dobrotu u svom krugu: odricanjem snažeći svoju volju, a dobrim djelima pomažući bližnjima. Imamo li na umu da to svakog petka, stoljećima, čini cijela Crkva, onda je to svojevrsni "toplotni udar dobrote" na cijelom svijetu.
ekoizvor @ 01:26 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare