Službeni blog Ekološke udruge
"Izvor"
SLUŽBENA STRANICA
Brojač posjeta
100072
Svjetski sat

Zabavno i ozbiljno
Divlji deponiji
Zašto je ilegalno odlagalište otpada opasno?

Zbrinjavanje otpada

Translator
Misao vodilja
"Šuma je savršena ekološka tvornica. Idealno stanište za brojni živi svijet i blagodat za čovjeka."

Blog
ponedjeljak, prosinac 22, 2008

  Dana 04.12.2008. pozvan sam od strane Pročelništva za društvene djelatnosti Grada Nova Gradiška, odnosno od gospodina Gorana Bašića, radi sastanaka o financiranju udruga iz gradskog proračuna za iduću 2009. godinu. Pošto je u samom gradu registrirano i djeluje više od 200-tinjak udruga i društava, a mnoge se potpomažu sredstvima iz gradskog proračuna, sastanaka je bilo više. Naša eko udruga svrstana je zajedno s humanitarnim, volonterskim i umirovljeničkim udrugama, te s udrugom mladih. Sastanak je vodila pročelnica za društvene djelatnosti gospođa Marija Subić, te dogradonačelnik prof. Konjić, koji je morao otići ranije zbog tekućih obveza. Uglavnom, kako je naglasila pročelnica nauštrb nadolazećim kriznim vremenima ipak je gradski proračun za udruge porastao u određenom postotku, te su i oni izrazili nadu da će, ako to situacija dozvoli, moći i bolje popratiti moguće projekte raznih udruga.

  Svi sudionici i predstavnici udruga izrazili su zadovoljstvo zbog samog sastanka i druženja, istaknuvši redom moguće probleme na koje nailaze u svom radu, a većina ih je financijske naravi. Međutim, ključni se trenutak sastanka odigrao kad je gospodin Franjo Kapetanić, ispred Udruge umirovljenika, spomenuo problematiku ogromnog i ne razmjernog financiranja sportskih društava, prvenstveno nogometa, u odnosu na ostale mnogo vrednije humane i volonterske udruge. Tada sam i ja u svom obraćanju podržao gospodina Kapetanića s pitanjem logike kriterija vrednovanja ipak besciljnih i kratkoročnih igara s loptom u odnosu na neposredno i hvale vrijedno humano djelovanje za čovjeka, djecu, zdravu hranu i vodu, čist okoliš, te edukacijsko i kulturno usmjeravanje mladih kroz razne programe. Kao predstavnik ekološke udruge, potpuno svjestan kratkoće onih planetarnih minuta i sati koji nas dijele od potpunog šoka i kolektivne spoznaje stanja bezizlazne globalne katastrofične situacije o stanju okoliša, odnosno razaranju vode, zraka i tla po kojem hodamo, dakle samouništenja i nemogućnosti vlastitog opstanka i preživljavanja na ovoj planeti; začuđeno sam se pitao: „ Je li moguće da svi misle da je sve u redu ili na nekom instinktivnom planu kolektivno ne svjesnog, čovječanstvo poput noja izabire put guranja glave u pijesak? “

  Ipak, znajući da nema nikakvog smisla niti efekta, prešutio sam u sebi pitanja poput: „Pa znate li vi išta o galopirajućim klimatskim promjenama, tsunamijima i potresima, uraganima, neviđenoj suši i zagađenosti rijeka i oceana, ubrzanim otapanjima planinskih ledenih kapa i ledenjaka, poplavama, razaranju šuma i tla sječom i otrovima, istrebljivanju životinjskih i biljnih vrsta, ogromnom porastu kancerogenih i zaraznih bolesti, ratovima i gladi i svijetu? Znate li da smo na ljestvici mogućeg opstanka na Zemlji od jedan do deset, uzrokovanog vlastitim razaranjem, na devetoj predzadnjoj stepenici? Dakle, korak smo od ponora za kojeg znamo i gledamo u njega, ali ga ignoriramo kao da ne postoji, kao da se to ne događa u našem svijetu! „

  Mi smo svi, kao lokalna zajednica živi dio tkiva globalne zajednice i sve što činimo na lokalnom planu djeluje na globalnu razinu događanja. Prirodni okoliš, životinje i čovjek dio su istog bića, zajedničkog organizma i daha svijesti koji ovisi o toplini sunca i udisanju kisika. Ako uništimo prirodu, razaramo svoj krvotok i dah; ako istrijebimo životinje, ubijamo i zagađujemo svoje vlastito srce i savjest, jer one su kao nemoćna djeca suludih gospodara, vrište i plaću kad ih likvidiramo, boje se i strepe od nepoznatog, vole svoje mlade i brinu o njima kao i ljudi i naša će sudbina ovisiti o njihovoj.

  Što ćemo disati kad posječemo ono malo preostale šume? Što ćemo piti kad nestane i ono malo dostupne nezagađene vode? Što ćemo jesti kada bacamo tone otrova i kemikalija na svaki krumpir, kukuruz, žito, jabuku i krušku? Za naše buduće generacije predstavljat ćemo gomilu psihopata i luđaka koji su im ostavili pustoš, razoren svijet, glad i bolesti. Mi smo zločinci po svim točkama, ubojice svoje djece i unuka. Svaku smo stvar izokrenuli i izopačili. Učitelji nam uče djecu nepotrebnim stvarima, a trebali  bi im samo usađivati karakter i moral, liječnici nas liječe (znamo čime) umjesto da spriječe bolesti. Političari vladaju, umjesto da služe narodu; mediji nas truju i sablažnjavaju, umjesto da nas educiraju i informiraju; religije nas odvajaju, umjesto da nas spajaju. Svi se natječemo i razdvajamo, umjesto da se pomažemo i ujedinjujemo! Briga za čovjeka postala je stvar usamljenog pojedinca zbog oholosti društvenog sistema koji brine za svoj osobni položaj, novac i moć. Uostalom, samo smo birali one koji nam sad vladaju i koji su vladali i ranije, bez razlike o kojim se povijesnim razdobljima ili strankama radilo, uvijek je bilo isto. Međutim moramo znati da su naše misli jedna od najjačih energija, i sve ovo što se događa u stanju okoliša, gospodarstva, ljudskih odnosa, medija i kvalitete življenja, samo je odraz našeg mentalnog stanja. Naše se mentalno smeće projicira u fizičku stvarnost koju vidimo oko sebe. Razaranje, uništenje, okrutnost, socijalna neosjetljivost – to smo mi, nitko drugi.

  Zato je (da se vratim na početnu temu) i toliko apsurdna činjenica u nelogičnoj raspodjeli našeg društvenog novca takva kakva je! „Kruha i igara“, stara je rimska krilatica koju mi nastavljamo reciklirati umjesto smeća kojim smo se zatrpali. Znamo kako je završilo Rimsko carstvo. Čini se kako nismo ni nakon 2000 godina u stanju pronaći nešto bolje od ovoga što nas definitivno precizno vodi u propast.

  Na kraju ovog monologa, cinično, ali bolno istinito, mogu samo čestitati sebi i svim ljudima, selima i općinama, gradovima i pokrajinama, korporacijama i državama, političarima i državnicima, na uspješnom putu u kameno doba, koje nas svakako opet čeka ako ostanemo dosljedni nojevi koji guraju glavu u pijesak i drže se politike „kruha i igara“.

                                                                                          
                                                             Damir Ivošević, predsjednik Ekološke udruge "Izvor"
ekoizvor @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare