Službeni blog Ekološke udruge
"Izvor"
SLUŽBENA STRANICA
Brojač posjeta
100072
Svjetski sat

Zabavno i ozbiljno
Divlji deponiji
Zašto je ilegalno odlagalište otpada opasno?

Zbrinjavanje otpada

Translator
Misao vodilja
"Šuma je savršena ekološka tvornica. Idealno stanište za brojni živi svijet i blagodat za čovjeka."

Blog
subota, rujan 13, 2008



    Alea iacta est iliti kocka je bačena, a pogodite koga je pogodila drito u glavu?! Članove vašeg omiljenog ekološki onesviještenog udruženja, malih zelenih okupljenih pod nazivom Ekološka udruga „Izvor". O čemu ja to? Uglavnom, radi se o udruživanju snaga Gradskog poglavarstva i već spomenutih malih zelenih u akciji „Grad bez ambrozije". Moglo bi se reći da su nas odabrali da odradimo prljavi dio posla tog hvale vrijednog projekta. Istu akciju možete prepoznati na stranicama www.novagradiška.com pod imenom „Stop ambroziji". Iznenađeni tom promjenom imena već završene akcije (a i količinom gramatičkih grešaka u tekstu), odlučili smo se ograditi od spomenutog članka. No, nastavimo s pričom.

   
Akcija „Grad bez ambrozije" (imenu je kumovao naš Vlado) zamišljena je kao međusobna suradnja između članova Gradskog poglavarstva, koji su priskrbili novac, građana, koji su ambroziju skupljali i dovozili do mjesta određenog za otkup, te nas ekologa, koji smo bili u funkciji svojevrsnog nadzora cijele situacije. Znači, mi smo bili ti koji su ambroziju  od građana preuzimali, označavali i ovisno o količini iste vršili isplatu. Kao što sam već napomenula, akcija je vrijedna svake pohvale pošto je svake godine sve veći broj alergičara koje učinci rasta ovog korova pogađaju, zagorčavajući im život, kroz par mjeseci godišnje. Ukratko, to bi značilo da smo i svi mi koji ne osjećamo simptome alergije uvijek u opasnosti od toga da se hipersenzitiviramo. Živi svjedoci smo Vlado, Ogi i moja malenkost, postavljeni na poprište zbivanja od samog početka do kraja - da ne duljim, razbalavismo se ko' pravi! Osim svog zdravstvenog karaktera, akcija se pokazala poželjnom utoliko što smo za donesenu ambroziju davali novac, što je rezultiralo osvježenjem kućnog budžeta sudionika. Namjerno sam se tako izrazila pošto su u prikupljanju sudjelovale cijele obitelji. Ako vas zanima kako je sve skupa izgledalo na terenu od početka do kraja, nastavite čitati.

    Naime, prije otprilike 20-ak dana kontaktirani smo od strane ljudi iz Gradskog poglavarstva s upitom da li bi htjeli sudjelovati u akciji otkupa ambrozije kao organizatori. Nakon par dana razmatranja ponude odlučili smo je prihvatiti, iako su mišljenja o toj suradnji bila podijeljena (...and we made a deal with the devil ) Uslijedilo je par sastanaka s gospođom Marijom Karlovčan Subić na kojima su određeni detalji vezani uz akciju, te dogovorena suradnja sa „Slavčom", koja je prikupljenu ambroziju odvozila, i Hrvatskim radiom Nova Gradiška, koji je građane obavještavao o tijeku akcije. Na osnovu  postignutog dogovora napisani su dopisi koji su potom dostavljeni na par adresa gradskih institucija. Tu se već dogodio kiks zbog kojeg smo ismijani i nazvani nepismenima od strane naših suradnika u akciji iz Gradskog poglavarstva. Naime, radi se o pravopisnoj grešci, napisali smo Gradskog poglavarstva malim slovom! Očito da je zbog tog grandioznog lapsusa našim „lektorima" jednostavno morala promaknuti jedna greška u tekstu čisto praktične prirode, a navedena u dopisu po njihovom naputku (a mi nismo dodatno provjeravali ). Radi se o samom mjestu otkupa za koje je prvotno predviđen prostor na kojemu je bila stara kožara, koje su naši nadređeni smjestili u Mlinarsku, a zapravo se nalazi u Kožarskoj ulici. Ovo je bitno za nastavak priče, pa pokušajte upamtit.

   Nakon što je zavrzlama s pravopisom i dopisima riješena, uslijedilo je svečano otvorenje akcije u onoj istoj Mlinarskoj, pokraj bazena. Kako je to izgledalo? Okupilo nas se podosta, uglavnom članovi Gradskog poglavarstva i pripadajuće HDZ-ove mladeži, bili su tu i, u prisutnosti spomenutih neizbježni, predstavnici medija, naravno i gradonačelnik za kojeg smo zaključili da je baš OK, te nas par iz „Izvora". Ogi je održao kratak govor o štetnosti i rasprostranjenost ambrozije, nakon čega smo svi navukli maske na nosine i rukavice na ručice i krenuli s fizikalijom. Uglavnom, prvi kontejner je „pao" (naravno, ovo je bilo pro bono), slikanje i naslikavanje je odrađeno, naš snimatelj Miki je sve uredno snimio, a mi smo spremni za pravi početak, odnosno još samo čekamo da lova sjedne na račun „Izvora" i to je to.

Dan prvi. Nakon što smo pokupili scenske rekvizite (suncobran, stol, stolicu, stativ) iz prostorija udruge i naravno, kofer pun love (da, novac je sjeo na račun, čak 25000 kn), uputili smo se prema mjestu određenom za otkup. Kako smo se približavali šikari na kojoj je nekad bila stara kožara, uočili  smo ljude koji nas čekaju s hrpom ambrozije, ali kontejnera u koji smo je trebali ubacivati nigdje. Blago uspaničeni smo se uputili prema mjestu svečanog otvorenja, kraj bazena. Tada je uslijedila prava frka i panika. Naime, na izlasku iz ulice primjetili smo tablu - Kožarska ulica. Oh no - na dopisima piše Mlinarska, na radiju se vrti Mlinarska - što sad?! Kad smo konačno stigli u kobnu Mlinarsku i vidjeli i tamo aute pune korova spremnog za otkup, a kontejnera opet nigdje - bilo je sasvim jasno da moramo djelovati hitno. Odlučili smo da će se akcija ipak održati u Mlinarskoj, umjesto u Kožarskoj. Nakon toga smo se u hipu stvorili na vratima „Slavče", a gosp. Ivković nam je u najkraćem mogućem roku dostavio jedan od njihovih kontejnera. Mi smo na brzinu postavili našu malu stanicu za otkup korova i akcija je, usprkos svim početnim problemima, započela. Srećom, na taj prvi dan je tek par ljudi došlo sa skupljenom ambrozijom, tako da smo sve odradili vrlo brzo i nisu nas morali dugo čekati. Osim okupljenih istrebljivača ambrozije i nas troje iz „Izvora", tu su bili i mediji, novinar Posavske Hrvatske i ekipa HRT-a. Oni su snimili kratku reportažu o akciji koja je emitirana u emisiji Dobro jutro Hrvatska, a možete je pogledati na  našem blogu. Uglavnom, nakon početne strke i frke, sve je proteklo u najboljem redu i dan smo zaključili u 18:00 h s isplaćenih skoro 2000 kn. Zadovoljni zbog uspješno odrađenog prvog dana uputili smo se u prostorije udruge.

Dan drugi. Dan drugi bio je već druga priča . Prema prizoru koji nas je dočekao, mogli smo samo zaključiti da se za akciju pročulo. Oboružani buntovima ambrozije, oveći broj naših sugrađana čekao je na isplatu. Srećom, predvidjeli smo povećanje interesa i pozvali Pavla, također člana „Izvora", da nam pomogne u poslu. Do kraja dana isplaćeno je 10 000 kn, znači čak 5 puta više nego prethodni dan. S blagim simptomima alergije zaključili smo blagajnu.
 
Dan treći. Bajo moj, kako to lijepo Troga veli , koja gomila! U srijedu se definitivno dogodila kulminacija akcije. Naš mali, improvizirani štand okružili su traktori, kombiji, automobili s prikolicama, svi puni ambrozije. Čim smo se smjestili na svoje pozicije "gomila" je nahrupila. Iako je prethodna 2 dana sve proteklo u najboljem redu, sad su već počeli sa prepucavanjem oko prvenstva reda, standardnom kad se radi o većem broju ljudi.
Ovo nije bilo nimalo ugodno iskustvo, pogotovo Vladi koji se našao okupiran. Zbog tolikog odaziva, preostala lova je ubrzo „planula", pa smo ostatak isplate vršili priznanicama. To je također rezultiralo negodovanjem okupljene svite, kao da će im to nešto pomoći. Nakon što su se ljudi konačno razišli, Duša je pozvao gđu. Subić da nam se pridruži. Vidno oduševljena odazivom građana i uspjehom akcije, nazvala je gradonačelnika koji je odobrio dodatnih 20 000 kn za nastavak akcije. Znači, idemo dalje! Koliko dalje, to ćemo vidjeti sutra. Naime, računica je jasna - 1. dan=2000 kn, 2. dan=10 000 kn, 3. dan=20 000 kn. Uzmite u obzir da je 4. dan akcije označen i kao posljednji, zadnja šansa da se osim ambrozije ubere i neka lova. Iako je akcija označena kao uspjeh, u našem stožeru se počela osjećati određena doza nervoze. Nismo mogli zanemarit današnju situaciju na terenu, pogotovo kad smo uzeli u obzir šta se dogodilo u Slavonskom Brodu. Mnoga pitanja su se rojila u glavama, no najvažnije nam je bilo kako to izvesti u civiliziranom tonu i da što manje ljudi ostane zakinuto. Zaključili smo da su jedino naše reakcije ono na što možemo utjecati, te dogovorili strategiju.

Dan četvrti. Osvanuo je i taj posljednji dan akcije. Vlado i Ogi su se na rano jutro sastali sa gđom. Subić, ne bi li je upoznali s mogućim rizicima i možda riješili da se i danas svima koji dođu s ambrozijom daju priznanice. Ukratko, sastanak je zaključen s motivacijskim govorom o tome kako moramo bit hrabri i izdržati do kraja, te da dodatne love za priznanice neće biti. No dobro, šta je tu je. Ljudi su i ovako već zaradili neki novac (neki čak i oveće svote), pa valjda neće bit ovećih problema. Mi smo svoju strategiju rada razradili sinoć, određene mjere opreza su učinjene i to je to. Samo još treba doći pred njih i reći im da ih možda nećemo moći sve isplatiti. Grrrr! Uglavnom, došlo je i vrijeme da se na teren krene. Tamo nas je dočekao naš već postavljen štand i mali milijun ljudi oko njega. Čim smo izašli iz auta započeli su uzvici - Ja sam ovdje od 12!, - Ma nemoj, ja sam tu od 7 ujutro? i sl. Stvarno ne znam šta su tamo radili s obzirom da smo mi s otkupom počeli, kao uostalom i svaki dan, u 15 h, al´ dobro. Ne bi li utišali glavne galamdžije, obznanili smo da se za red ne trebaju brinuti jer ćemo ga određivati mi. To nam nije baš u potpunosti uspjelo, uvijek se tu mora naći neki pametnjaković, važniji od svih, kojemu to ne odgovara. Radi sveopćeg mira, njega smo riješili prvog, pa neka ga voda nosi . Dalje je sve teklo puno mirnije, nekom ludom srećom imali smo skoro točno toliko novca koliko je bilo potrebno da bi se otkupila ambrozija od okupljenih ljudi. Nažalost, par građana koji su došli kasnije ostalo je bez naknade. Za isplatu priznanica smo odredili idući ponedjeljak (a u ponedjeljak red za isplatu priznanica određivao je zaštitar - he, he). Hvala Bogu, gotovo je!

    Summa summarum. Iako je akcija ocijenjena uspješnom - prošla je bez incidenata, sav novac je podijeljen, uništeno je oko pola milijuna stabljika ambrozije - moramo priznati da nismo u potpunosti zadovoljni. Naše mišljene je da bi se ovakve i slične akcije trebale održavati i češće, ali da bi se težište trebalo premjestiti s novca na ljudskost. Da  bi pomogli sebi i drugima, podigli kulturu življenja općenito, nužno je da ubuduće udružimo snage i to ne samo da bi zaradili neke pare. Pozdrav!
ekoizvor @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare